020 272 238

Finomen, naš korporativni blog

10

Jul, 2018

Tvoj lager zvuču prenaduvano

By: | Tags: , , | Comments: 0

Jedan od najvećih zagovornika neoliberalne ekonomije koja podrazumijeva minimalizovanje uticaja države u društvu, privatizaciju svih državnih preduzeća, neograničen uvoz svega i svačega pravdajući time valjda nešto što zovu “slobodom izbora”,  nedavno je  reizabran je za predsjednika Borda direktora kompanije 13. jul – Plantraže, koja je gle, gle, gle čuda (3 puta gle je namjerno stavljeno), u većinskom državnom vlasništvu. 

Čestitamo mu na ovom paradoksalnom izboru, koji se solidno plaća državnim novcem ali i uticajem , što je mnogo važnije.

S tim u vezi, evo mikro analize (jer predsjednik Borda teorijski preferira mikro državu dok u praksi od makro države prima lijepu apanažu) poslovanja Plantaža za poslednjih 11 godina, kako bi se vidio paradoksalan uticaj ovog liberalnog predsjednika Borda direktora u većinski državnoj kompaniji.

Počnimo našu mikro analizu od prihoda: kao što vidite, prihodi kompanije u 2017 godini u odnosu na 2007. godini su manji za 1,16 miliona eura ili za 4%. Priznaćete, dobre kompanije baš i ne bilježe pad prihoda u peridou od 11 godina, zar ne? 

Ako prihodi stagniraju, šta se dešava sa recimo, zalihama?

Za 11 godina zalihe su porasle sa 8,7 na 47 miliona eura što je za nestvarnih 38,2 miliona eura ili za preko 5 puta veće u odnosu na 2007 godinu. 

Đe će smjestiti ovolike zalihe robe, pitamo se sad? Posebno, ako imamo u vidu da su osnovna sredstva (između ostalog – nekretnine đe se roba skladišti) porasla za svega 1% za tih 11 godina? Zalihe su veće od prihoda za čak 15 miliona eura u 2017. godini, dok je 2007. godine situacija bila totalno drugačija – zalihe bile manje od prihoda za 24 miliona eura ili čak četiri puta! Naopako, zar ne? 

Da bi lakše razumjeli o čemu pričamo, evo grafičkog prikaza gore navedenog.

Zato je ključno pitanje naše današnje analize – što se događa sa zalihama u kompaniji Plantaže?

Analiza zaliha konkurencije (region i svijet) – Koeficijent obrta zaliha

Najvažniji pokazatelj upravljanja zalihama kompanije je koeficijent obrt zaliha. Dobija se kada podijelite trošak materijala potreban za izradu proizvoda podijelite sa stanjem zaliha. Sve dok je obrt zaliha iznad 100%, tada kompanija nema problem sa zalihama; kada ovaj pokazatelj padne ispod 100%, tada menadžment počinje sa mjerama radi smanjenja zaliha. A ako ovaj koeficijent padne ispod 50%, tada je kompanija u kritičnoj poziciji sa stanovišta likvidnosti. Menadžment sprovodi radikalne mjere za smanjenje zaliha – prodaja zaliha.

Nismo bili lijeni pa smo analizirali koeficijent obrta zaliha kompanija koje su regionalni konkurenti ali i kompanije koje spadaju u 10 najvećih svjetskih proizvođača vina.

Kako nam se ne bi prigovaralo da ne razumijemo u brojke vina, evo pregleda regionalne i svjetske konkurencije.

Krenimo redom, analizom regionalnih kompanija, Rubina i Kutjevo. Vidite, Rubin i Kutjevo su poznate regionalne vinarije koje imaju prihode preko 20 miliona eura, što znači da se mogu porediti sa našim Plantažama.

Keoficijent obrta zaliha za 2017. godinu Rubina iznosi 150%, dok kod Kutjeva  iznosi 104%. Kod Plantaža, koeficijent obrta zaliha iznosi svega 19%!

Ako pogledamo globalne igrače na tržištu vina čiji se prihodi mjere milijardama eura, pogledajte koliki su njima koeficijenti upravljnja zalihama. Constellation brands 194%, Vina Concho Y toro 175% i Treasury Wine Estates 92%. Ponovimo, kod Plantaža, koeficijent obrta zaliha iznosi svega 19%!

Zaključak ove analize je sljedeći – Plantaže imaju ogroman problem sa zalihama, koji je eskalirao poslednjih 5 godina, kada je ovaj koeficijent pao ispod 30%.

Ako ni ovo nije dovoljno da se zapitate imaju li Plantaže problem sa zalihama, pronašli smo analize renomiranog Delloitea, jedne od 4 najveće revizorske kuće na svijetu. U vinarijama koje imaju prihode preko 20 mil eura, prema analizi Deloittea o vinskoj industriji Novog Zelanda za 2014 godinu, obrt zaliha iznosi 104,5%, dok za 2017. godini obrt zaliha iznosi 100%. 

Kako nas ne bi optužili da se bavimo samo Novim Zelandom, prema podacima Deloitte-a za 2015. godinu, za vinarije koje imaju preko 10 miliona eura prihoda, obrt zaliha iznosi 1,1 odnosno 110%.

Još jednom, kod Plantaža, koeficijent obrta zaliha iznosi svega 19%! Evo i grafika sa pratećom tabelom koji prikazuje pad koeficijenta obrta zaliha u Plantažama.

Analiza zaliha konkurencije (region i svijet) – Koeficijent prihod/zalije

Drugi pokazatelj upravljanja zalihama jeste prihod / zalihe, koeficijent koji dobijamo kada prihode podijelimo sa zalihama.

Krenimo redom, analizom regionalnih kompanija, Rubina i Kutjevo. 

Keoficijent prihod / zalihe za 2017. godinu Rubina iznosi 291%, dok kod Kutjeva  iznosi 176%. Kod Plantaža, koeficijent prihod / zalihe iznosi svega 61%!

Ako pogledamo globalne igrače na tržištu vina čiji se prihodi mjere milijardama eura, pogledajte koliki su njima koeficijenti prihod / zalihe. Constellation brands 412%, Vina Concho Y toro 273% i Treasury Wine Estates 140%. Ponovimo, kod Plantaža, koeficijent prihod / zalihe iznosi svega 61%!

Zaključak ove analize je sljedeći – Plantaže imaju ogroman problem sa zalihama, koji je eskalirao poslednjih 5 godina, kada je ovaj koeficijent pao ispod 100%, koji se smatra “opasnom” zonom zaliha. Sve ispod 100% znači da kompanija gomila zalihe, što će je dovesti u problem likvidnosti ukoliko se ne sprovedu aktivnosti za njihovo smanjenje.

Evo kretanja ovog koeficijenta od 2007. godine.

Podsjetimo, oba ova koeficijenta obrta zaliha padaju sa porastom zaliha. Zašto se dogodilo da se zalihe Plantaža povećaju? Postoje dva razloga: prvi je svakako odluka menadžmenta da svjesno povećavaju zalihe kako bi se u budućnosti postigla veća cijena za vino. Drugi razlog je – revalorizacija zaliha.

Sigurno se sad pitate šta je revalorizacija zaliha?

Naime, Plantaže su tokom poslednjih 11 godina intenzivno koristile dozvoljenu računovodstvenu tehniku koja se zove revalorizacija zaliha kako bi povećavala vrijednost zaliha u bilansu stanja. Povećavanjem vrijednosti zaliha u bilansu stanja za isti iznos se u računovodstvenom smislu povećavao profit iako Plantaže tu zalihu nisu prodale tj. nisu ostvarila prihod od prodaje.

U periodu od 2007 do 2017 godine, Plantaže su revalorizovale (povećale vrijednost) za čak 38 miliona eura vrijednosti zaliha dok su istom periodu napravili 29,9 miliona eura profita. Ako bi revaloziraciju uklonili iz bilansa uspjeha, ovo bi značilo da su Plantaže iz redovnog poslovanja napravile gubitak od 8,1 milion eura u poslednjih 11 godina poslovanja!

Gotovo smo sigurni da bi odgovor predsjednika Borda bio sljedeći: mi čuvamo zalihe vina kako bi mu povećale vrijednost u narednom periodu. Slijedeći tu logiku, cijene vina Plantaža bi trebale da se povećavaju, zar ne? Ipak, ko god kupuje vina Plantaža, zna da se cijene vina nijesu značajno povećavale, osim za iznose povećanje pdv-a. Dodatno, ako su čuva vino  radi povećanja prihoda zar prihod ne bio trebao da bude veći? Podsjetimo, prihod Plantaža u 2017. godini je isti kao prije 10 godina kada su zalihe bile 5 puta ili za 39 miliona eura manje.

Zaista, predsjednik Borda je dužan da javnosti objasni ovaj paradoks: kako je moguće da su prihodi danas na istom nivou kao i prije 11 godina, osnovna sredstva takođe, dok su zalihe povećane za ogormnih 38 miliona eura.

Za sam kraj ove mikro analize zaliha, podsjetićemo da su Plantaže, jedan od najvećih crnogorskih brendova i najvećih kompanija, na žalost, u reprogramu poreskih obaveza od 4,5 miliona eura jer nisu bile likvidne kako bi uredno servisirale svoje tekuće poreske obaveze. Zato ćemo pitati liberalnog predsjednika Borda – zašto nije predložio da kompanija proda manji dio zaliha (10% ili 4,7 miliona eura i to po nabavnim cijenama, čisto da se zna) kako bi postala likvidna i servisirala obaveze na vrijeme, čime bi se izbjeglo da se crnogorski brend, kakav Plantaže zaista jesu, ne bruka na finansijskom tržištu? 

Kako je moguće da Plantaže uporno pokušavaju da stvore privid snažno likvidne kompanije kroz isplatu dividende akcionarima umjesto da taj novac uplate direktno na račun Poreske uprave kako bi smanjile svoj poreski dug.

Tako rade sve kompanije koje imaju problema sa likvidnošću, znate. Ono kad vam na Viber stigne poruka da neka kompanija nudi popuste – to rade kako bi očistile zalihe i dobile neophodna likvidna sredstva za finansiranje poslovanja. Pa zašto to nisu uradile i Plantaže? Možda se odgovor krije u sljedećem – zaliha od 47 miliona eura, koliko vrijede u bilansima, nema u tolikom iznosu već su, sve su prilike, mnogo manje.

Na kraju, ne vjerujemo da je gospodinu Bregoviću, poznatom plagijatoru iz bivše Juge a istovremeno čuvenom šminkeru peraštanskih kulturnih dobara, honorar za proslavu 55-te godišnjice plaćen nikako drugačije do čistim novcem a ne revalozirovanim zalihama.

Kako je u vinu istina a poreski dug ostaje neizmiren, ostaje nam da konstatujemo da se poreski dug, na žalost ili na sreću, ne može – revalorizovati. Plantažama želimo uspješan rad i da proslave još hiljadu godina, naravno uz bolje upravljanje zalihama ali i novog predsjednika Borda koji bi bio manje “liberalan” a više liberalan.

Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Share on LinkedIn0